Lev Ljubimov Istorija drevnih Rusa

Lev Ljubimov Iskustva drevnih Rusa
Tvrdi povez
Izdanje na Ruskom jeziku

Rusi (ruski русские, russkie), slavenski narod nastanjen uglavnom u Ruskoj Federaciji, gdje čini 80,2% (2002) ukupnoga stanovništva; oko 116,13 milijuna pripadnika. Oko 25 milijuna Rusa živi u bivšim sovjetskim republikama Ukrajini, Kazahstanu, Uzbekistanu, Bjelorusiji, baltičkim državama i dr. Veće zajednice ruskih iseljenika i njihovih potomaka postoje i u Zapadnoj Europi, SAD-u i Kanadi.

Ime Rusi poznato je od IX. st. Drži se da potječe od naziva za jedno od istočnoslavenskih plemena koje je živjelo uz rijeku Ros. Ipak, srednjogrčki (ο ἱ ῥῶς ) i arapski (Rūs) naziv za Romane te finski naziv za Švedsku (Ruotsi) upućuju na skandinavsko podrijetlo imena. Istočnoslavenska plemena nastanjivala su u drugoj polovici I. tisućljeća golemo područje između Kavkaza i Crnoga mora, oko bazena Volge i Dona, Ladoškoga jezera, Zapadne Dvine i Njemena. Okupljanje istočnoslavenskih plemena (Poljana, Volinjana, Drevljana, Dregoviča, Radmiča, Kriviča i dr. ) vezano je uz stvaranje i širenje Kijevske Kneževine (IX. st. ). Za vladavine kneza Vladimira Svjatoslaviča stara ruska plemena prešla su na kršćanstvo (988). Raspadom Kijevske Kneževine (XII. st. ) i za mongolsko-tatarske vladavine (XIII– XV. st. ) došlo je do formiranja triju posebnih naroda: Rusa (Velikorusa), Bjelorusa i Ukrajinaca (Malorusa). Značajnu ulogu u etnogenezi imalo je i osvojenje Sibira (XVI– XVII. st. ), odnosno asimiliranje mnogih neslavenskih naroda. Iako se širenjem ruskog etnika i asimilacijom neslavenskih naroda u ruskoj kulturnoj sferi stječu utjecaji različitih kultura (germanske, osobito skandinavske, bizantske i tzv. orijentalne), slavensko-ruska baština očuvala se do najnovijega doba. Ona je vidljiva ponajprije u tradicijskoj kulturi: graditeljstvu, gradnji parnih kupelji (osobito na sjeveru), upotrebi drevnih prijevoznih sredstava (saonice, skije, krplje), hrani (šči, boršč, kiselj i dr. ), piću (kvas, pivo), tekstilnim vještinama, drvorezbarstvu, lončarstvu, višeglasnoj glazbi i instrumentima (bandura, balalajka), epskim pjesmama (biline, dume), nošnji i dr. Slavenska je baština vidljiva i u cijelom nizu svadbenih, paradnih, pogrebnih, ljetnih (o Ivanju), novogodišnjih i dr. običaja, u seljačkim institucijama (npr. institucija razdiobe zemljišta

1/2