Prokleta avlija izabrane pripovetke Ivo Andrić

Roman “ Prokleta avlija” velikog pisca Ive Andrića vraća nas u život minulih vremena, gdje je pravda bila utopija, ali i san mnogih potlačenih. Likove u djelu uglavno upoznajemo preko priča neke druge osobe, a ne njih samih, ali oni skrivaju probleme s kojima se svakodnevno susrećemo i u našim životima, što govori o njihovoj bezvremenosti. Takvi problemi ne ispoljavaju se javno, nego se drže duboko potisnutim u individuama koji se same moraju boriti s nizom nepravilnosti postojećeg društva. Tako i lik fra Petra upoznajemo preko druge osobe, emotivno vezane za fratra, pa kratko nakon njegove smrti već osjeća prazninu i nedostatak bliskosti.
k22

Fra Petar lik je oko kojeg započinje priča u koju se uključuju i drugi važni likovi romana. Lik fra Petra mnogo je putovao i pokazivao interes za razne znanosti. Svježi humak pod kojim je pokopan, a kojim započinje roman, ukazuje na prolaznost života. Sve intelektualno nestalo je sa ugaslom svijećom fratrova života. Ostalo je samo ono materijalno, što su ništa doli beznačajne stvari koje nikome ne koriste.

U glavnoj priči romana autor vodi čitatelja u srce zloglasnog zatvora, opisujući ga tako vjerno da se može vizualizirati slika tog skučenog prostora, ispunjenog raznovrsnim stanovnicima od kojih su neki počinili zločine, neki su nevinih, neki su tek nešto skrivili, a neki su teški kriminalci. Zatvorenici avlije žive život ne suočavajući se s vanjskim svijetom. Sami određuju s kime će se družiti, a smjernice im daje upravitelj željezne ruke i velike glave, kome ne promiče ni jedna novost vezana uz avliju. On poznaje sve strane života tih zatvorenika jer ih je osobno dobro upoznao i sam živeći taj život. Stoga mu nije strano razmišljanje i ponašanje njegovih zatvorenika. Kao mladić, upravitelj je duboko ušao u svijet kriminala, ali je uz pomoć bogatog oca dobio priliku da se zaposli u policiji, a kasnije, kad je umro upravitelj zatvora, imao je sve potrebne kvalifikacije za taj posao, koji mu odgovara karakterno i vizualno. Za upravitelja Karađoza ne postoji zakon i vlast. On utjelovljuje oboje.

U drugom dijelu romana upoznajemo dio turske povijesti i sudbinu sultanske braće, Džema i Bajazita, sultana i nesuđenog sultana u progonstvu. U ovoj priči vidimo kako je borba za vlast bila pokretač mnogih ratova, nedaća, zla od kad postoji čovječanstva. Težnja za dominacijom i upravljanjem nije se mijenjala kroz povijest. Samo su se mijenjali akteri, oružje i način na koji se dolazilo do željenog cilja.

Upoznavanje svakog novog lika upotpunjeno je njegovim opisom, iz kojeg se naslućuje kojem staležu pripada, te da li je učena ili pripadnik običnog puka. Fra Petar je tako osoba koja voli ljude i njihove sudbine. Nije ni čudo što ga se duboko dojmila sudbina nevina mladića Ćamila čija je jedina krivnja bila što je volio previše istraživati i čitati. Prekretnica i zapečaćena sudbina jadnog Ćamila dogodila se onog trena kad se on javno poistovjetio sa sultanovim bratom, ne mareći za okolinu koja ga okružuje i u kojoj živi, zanemarujući činjenicu da sam sebi kopa grob iz kojeg nema povratka, unatoč bogatstvu i ugledu. Fra Petar bio je opčinjen Ćamilovom pričom do te mjere da ga nije pokušao zaustaviti ni kada je počinje upotrebljavati prvo lice u svojim pričama o sultanu. Ta opsjednutost fra Petra Ćamilom nastavlja se još i više od kad je saznao za njegov tragičan završetak. Počinje halucinirati da vidi Ćamilov lik, ali naglo prekida viziju, prestravljen od ponavljanja sudbine koja je zadesila mladog turčina.

Svaki lik u romanu voli pričati, bilo o svojoj sudbini, doživljajima ili o nečemu viđenome. Roman se sastoji od niza priča raznih aktere koje povezuje mjesto pričanja – avlija zatvora. Najjači pripovjedač je svakako Haim, koji poznaje gotovo sve sudbine jer poznaje mnoge. Njemu pričanje znači život, ono mu je duševna hrana.

Roman “ Prokleta avlija” bogat je simbolikama koje se vuku kroz cijeli sadržaj. Siromašni su potlačeni i u zatvoru. Bogati dobivaju bolji smještaj i mogućnost nagodbe, iako ponekad ne izmiču kazni. Sve to uvelike nas podsjeća i na stvaran život. Bosanski fratar ostaje vjeran svojoj vjeri, iako je podvrgnut teškom životu u zatvoru, gdje vlada jedna druga vjera. Unatoč svemu, uspijeva zadržati svoje ljudsko dostojanstvo i ostati vjeran svojim idealima. Suosjećanje je jedino što može podijeliti drugima da im olakša tmurnu svakodnevnicu. Početak i kraj romana samo su još jedan simbol prolaznosti ovozemaljskog života. Ostaje ono materijalno koje možda nekima ne predstavlja ništa, a živućem je značilo sve.