Francesco Robba - Vera Horvat-Pintaric

• IzdavačDruštvo historičara umjetnosti NRH
• Broj stranica88
• Godina izdanja1961
• Dimenzije21.5x25.5 cm
• Mjesto izdavanjaZagreb
• PismoLatinica
• StanjeVrlo dobro
• UvezTvrd
  

Francesco Robba (Venecija, 1.5. 1698. - Zagreb, 24.1. 1757. ) bio je znani talijanski barokni kipar koji je najveći dio svog života proveo radivši po Sloveniji, južnoj Austriji i Hrvatskoj.

Francesco Robba kiparski nauk savladao je u Veneciji u botegi kipara Pietra Baratte od 1711. do 1716. Kao mlad čovjek (22 god. ) se preselio u Ljubljanu 1720. , na poziv slovenskog klesara i kipara Luke Misleja. Ubrzo se i oženio njegovom kćerkom Terezom 1722. i tako učvrstio svoje poslovne veze.

U njegovim ranim djelima još je vidljiv veliki utjecaj njegova učitelja Pietra Baratte. Nakon što mu je umro tast Mislej 1727. , Robba je preuzeo njegovu radionicu i klijente. Od 1727. njegovi radovi postaju sve bolji, i svjedoče o njegovu većem samopouzdanju i tehničkoj virtuoznosti koja se vidi u snažno izraženim emocionalnim izrazima njegovih skulptura i profinjenim oblicima njegovih kompozicija. Ubrzo je radionica stekla velik ugled kao najbolja u tom dijelu Habsburške Monarhije za izradu mramornih ansambala po sakralnim objektima i bogatim aristokratskim kućama. Njegov talent nije promakao ni visokim crkvenim prelatima, tako ga je ostrogonski nadbiskup Emerik Esterhá zy toplo preporučio rektoru zagrebačkog jezuitskog samostana - Francescu Saveriju Barci.

Kako je rastao njegov ugled kao umjetnika, istovremeno je rastao i njegov društveni ugled, - prvo je proglašen počasnim građaninom Ljubljane, potom je 1743. izabran je u Prošireno vijeće grada, a 1745. postavljen je za državnog inženjera cijele Kranjske. Usprkos velikim obavezama po Sloveniji, on nije zaboravio Veneciju, jer je gotovo redovno posjećivao svoj rodni grad, ali i Italiju do Rima. Ta putovanja omogućila su mu da ostane u kontaktu s recentnim baroknim kiparstvom središnje Italije i Rima.

Pred sam kraj života se zbog rada na oltarima zagrebačke katedrale preselio u Zagreb, - 1755. , gdje je ubrzo i umro 24.1. 1757.

Ima skicu-portret nekoga na predlistu i komentar Milan Djukic