Zlatna pjena od mora - Narodne pjesme Srba u Hrvatskoj

1990  Rad  Vukov sabor Beograd  288 strane tvrde korice zlatotisk zaštitni omot glancer kao novo

Lirske pesme, basne, nabrajalice, balade, epske pesme. ..

Gotovo polustoljetna asimilacija, potiskivanje i gušenje kulture Srba u Hrvatskoj izazvali su teške posljedice ne samo na nivo i intenzitet aktuelnih duhovnih tvorevina ovog naroda nego i po status onoga što pripada starijim epohama, jer je to ostalo zabačeno, neispitano i zaboravljeno. Rukopis Zdravka Krstanovića je upravo jedan od znakova da se te nepovoljne okolnosti sve više prekidaju i da se iz kulturne baštine Srba u Hrvatskoj potvrđuje ono što ima trajne kvalitete. Autor rukopisa je svoj izbor zasnovao na mjerodavnim izvorima (gotovo dvadesetak zbirki, periodičnih publikacija, arhivskih zbirki, od Erlangenskog rukopisa do zbirke savremenog skupljača kao što je Slavica Garonja, ili do rukopisa SANU ili zagrebačkog Zavoda za folklor), ali vrijednost njegovog rada određuje prvenstveno visok kvalitet izabranih tekstova. Osim te visoke mjere, prepoznatljive u svakom predloženom i unesenom tekstu, važna je još jedna okolnost: Krstanović je ispoljio veliku osjetljivost u grupisanju pjesama, insistirajući na umjetničkim dodirima među njima, a istovremeno ne zapostavljajući značajne žanrovske i hronološke podjele (npr. počinje mitološko-hrišćanskim pjesmama, nastavlja intimno-ljubavnim i porodičnim i dolazi do partizanskih). Osim glavnih lirskih vrsta autor je unio i epsko-lirske i epske pjesme, što njegovom izboru daje odlike sveobuhvatnosti.

Sadržeći opšte odlike srpske narodne poezije, ove pjesme svjedoče o izrazitoj dinamici pojedinih vrsta, međužanrovskim procesima, o velikoj jezičkoj inventivnosti njihovih pjevača i kazivača, što im daje prepoznatljivo lokalno obilježje a ne umanjuje visoke estetske učinke. Ne treba zaboraviti da su među Srbima u Hrvatskoj, ili od pjevača s toga područja, nastale neke od pjesama neprikosnovene vrijednosti (Smrt majke Jugovića, Mali Radojica, npr. ), što govori o visokoj duhovnoj tradiciji toga dijela naroda koliko i o nenadoknadivom gubitku i zapostavljanju tvoračke energije u uslovima asimilatorske politike režima u Hrvatskoj. Tako bi Krstanovićeva antologija mogla biti, koliko je vrijedna sama po sebi kao kulturno-umjetnički gest i podsticaj da se koliko je god moguće nadoknadi izgubljeno vrijeme svjedočeći o velikim duhovnim zalihama naslijeđenim iz tradicije.